JUPITER ASCENDING (2015)

Mjesecima nisam vidio buraza dok nismo prošli tjedan jedva uspjeli dogovoriti kino. Sjeli smo na pivu sat vremena prije predstave u 21.25, on je riješio karte ali napomenuo da je nešto vjerojatno zajebao jer je prvi put uzimao na Stars Club karticu tako da je predložio da krenemo nešto ranije (što po Cinestarovom vremenu znači da smo iz birtije izašli u 21.25 tako da stignemo riješiti eventualne probleme s kartom i doći na početak filma).

Došli smo do gospona na ulazu, buraz mu je pokazao QR kod na mobitelu, a ekran se odmah zacrvenio. Gospon je odmah skužio: “jooo, a zakaj ste kupili karte za krivi centar, odite na blagajnu vidit kaj se može”.

Dobrostivošću gospodične na ulazu (kojoj smo trebali kupiti čokoladu) smo dobili novu predstavu koja počinje u 22.10. Rekao mi je odmah “buraz, svjestan si da film traje dva sata? Što znači da završava poslije ponoći”. S obzirom da smo radni narod, to nam je obojici brutalno kasno. Ali kaj je tu je. Barem smo stigli popiti još jednu pivu (koja je isto bila prekratka za količinu catchupanja koju smo trebali obaviti).

I tako s dvije pive u mjehuru u 22.20 ulazimo u kino, a on mi odmah kaže: “znaš da ćemo se upišati do kraja filma” i ode riješiti tu situaciju. Meni se nije pišalo, ali znao sam da je u pravu.

Bitno mi je bilo reći sve ovo gore da postavim ovo kino iskustvo u ispravan kontekst: tokom cijelog filma mi se pišalo i spavalo, na trenutke sam i zadrijemao. Usprkos tome, siguran sam da mi konačan zaključak nije kriv: kako je ovo loš film. Zapravo, kako je ovo nepotreban film.

Negdje u svojoj srži on krije stvarno dobar film. Zapravo je odlična ideja da je jedna čistačica, imigrantica bez obrazovanja zapravo vlasnica Zemlje (koja je sama po sebi farma za proizvodnju eliksira života bahatom plemstvu svemira). Nešto je genijalno u misli da je naša kraljica čistačica koja se rola nebesima.

(Nego, kad ste zadnji put vidjeli čistačicu koja tak dobro izgleda – nemojte me krivo shvatiti, ja volim čistačice, ali nijedna koju sam upoznao nije izgledala ni blizu kao Mila Kunis)

Problem je što se film sastoji od ekspozitornih pričanja preklopljenih Channingom Tatumom koji se rolajući kroz svemir napucava s negativcima. Kako su se on i Jupiter zaljubili, gdje je tu kemija? Zašto bi posada Aegisa uopće navijala za njih, gdje im je motivacija? Sean Bean u ovom filmu nije umro, ali je zato barem izdao prijatelje da bi se poslije vratio na njihovu stranu.

Što je najmanji od detalja derivativnosti ovog filma: Dune, Star Warsi, tu su i natruhe Hitchhikera s beskonačnom birokracijom, s tom razlikom da je Jupiter Ascending kastriran od svake vrste humora. Osim onog nenamjernog tipa, poput vizure Channinga Tatuma s krilima. I na rolama. Isuse, te role.

Općenito za scenografiju ne znam što bih rekao. U isto vrijeme djeluje poznato i svježe, ružno jeftino i lijepo. Izgled glavnog negativca (Balema) potpuno je bizarno poremećen, u dobrom smislu: ima onaj neki tračak larger-than-life zloće kakvu jedan negativac u ovakvom žanru mora imati; čitav ovaj originalno zamišljen univerzum zapravo ima neku iskru zanimljivosti, ali je realizacija užasna. Možda i najgore od svega, muzika je loša i nimalo odgovarajuća – jako me na kraju razočaralo vidjeti da ju potpisuje meni jako drag Michael Giacchino.

Kružile su priče prošlo ljeto kako su GUARDIANS OF THE GALAXY jednostavan i derivativan film, ali pogledate njih i onda Jupiter Ascending i tek onda vidite koliko je teško napraviti dobar SF spektakl; slično tome, pogledate WINTER SOLDIERA i njegove akcijske scene kojih ima barem šest (možda i jednako kao ovdje, ali nisam brojao i sve su bile iste, tako da je mogla biti jedna ili tisuću), ali je svaka drugačija i u službi pogonjenja radnje. Ovdje su akcijske scene dosadni intermezzo dosadnih dijaloga Mile Kunis i jedne od njenih rođaka/braće/djece(?).

Često se zna i MATRIX kritizirati da je derivativan (od GHOST IN THE SHELLA do jeftine filozofije), ali Matrix je bio potpuno magičan, poseban i još uvijek mi beskrajno drag. Na žalost (i premda nisam stigao popratiti daljnji rad obitelji Wachowski), čini se da je bio i u njihovom opusu jedinstveno odličan.