Hart of Dixie S01 (Netflix)

by statler

Na iTunesima svaki tjedan izaberu jednu seriju i njenu prvu epizodu ponude besplatno, naravno, s naumom da vas navuku na kupovinu čitave sezone ili više njih. Slično bude i uskoro, u sezoni pilota (naravno, ne u sezoni kada kritičari dobivaju screenere, već kad prve epizode novih serija budu emitirane), pa tako i u jednom i u drugom slučaju obično kliknem na “Free Download” i onda mi se skupi hrpa serija od kojih dvije trećine nemam neku želju pogledati. Uz to, zbog toga u “Purchased history” imam hrpu govana.

Između ostalog, na toj listi našao se i Hart of Dixie. I stajao tako mjesecima dok nisam riješio hrpu zaostataka i rekao: da i to vidimo. Znao sam da se radi o doktorici (preslatka da postoji Rachel Bilson) koja odseli iz grada u neku selendru na jugu i tamo otvori ordinaciju opće prakse i da se radi o CW-ovoj seriji – s te dvije informacije znao sam odmah na što računati.

Nakon pilota, vidio sam i da je prva sezona na Netflixu. Vjerojatno je i iluzija viška vremena imala tu ključan utjecaj, no u svakom slučaju, dogodilo se ovo:

Hart of Dixie maraton

Bernie je bio slučajna iznimka (“OK, dosta s ovim, idem pogledat neki film pa ćorit”) i ukratko, prilično osrednji. Richard Linklater obično ne radi (meni) osrednje filmove, već filmove koji mi rastrgaju srce i raznesu mozak, pa nisam uopće bio sretan s tim. A Hart of Dixie je bio ekstremno pitak i privlačan za opuštanje. U jednu ruku.

Znate ono kad upoznate neku normalnu djevojku, solidnu, pametnu, pristojnu, ali ne kliknete baš; zatim upoznate jednu s kojom totalno kliknete, ali vas friendzonea u startu; pa vam opet u život uđe krasna djevojka, ali shvatite da vam je draže pogledati neki dobar film nego provoditi vrijeme s njom; no iza ugla je žena koja vas obori s nogu i s kojom možete tri sata pričati o zombijima i Sandmanu i smislu života, ali ispadne lažljiva kuja; i tako opet naletite na gospodičnu kojoj je simpatično što možete provesti cijeli dan čitajući Batman stripove, ali ne kuži zašto je pisanje Scotta Snydera tako jebeno dobro (opet, jer je normalna) pa na kraju zaključite da vam nema spasa i možda su vas te iluzorne MPDG zatrovale i možda bi trebali prestati gledati chick flickove i rom comove. OK, pretjerujem generalno. Klišeji i arehtipovi nisu nastali iz ničega, nisu ni još nestali jer očito funkcioniraju, ali…

Problem s Hart of Dixie je problem svake sapunice, a dobrim dijelom i većine lošijih serija: vrlo je očito da netko povlači konce i boje se promijeniti status quo. S druge strane vrlo lako vas navuku – jer uvijek će biti netko s kim ćete moći suosjećati, netko koga ćete mrziti i netko tko će biti zabavan. Ovisno o budžetu i ciljanoj skupini metode i razina suptilnosti različite su. Ponekad su prisutni i dodatni manji ili veći plusevi (koji mogu biti i minusi ako su loše napravljeni): subverzija samog žanra, ironični pristup ili iskrenost i nenavlačenje publike za nos.

Gdje je tu Hart of Dixie? Već rekoh, emitira se na CW-u, znači ciljana skupina su sedamnaestgodišnje curice. OK, ovdje bih čak rekao da je riječ o dvadesetgodišnjim curicama. Serija je to o Zoe Hart (Rachel Bilson), koja spletom okolnosti umjesto kao vrhunski kirurg u New Yorku završi kao doktor opće prakse u BlueBellu (da, to je spelling) u Alabami i kulturalnom šoku koji slijedi. Naravno, tamo odmah upozna sjajnog momka iz snova (OK, radi se o Jasonu Streetu, samo bez kolica, no opet) koji je naravno zaručen za kćer doktora koji s njom dijeli ordinaciju i želi ju potjerati iz grada; a tu je i redneckish zgodni susjed s kojim iskri više od zajedničke razvodne kutije, ali niti jedno od njih to ne želi priznati.

Grad je pun quirky likova i običaja (kao manje dobro realizirana verzija Stars Hollowa ili Cicelya), naravno ima jednu birtiju u koju svi zalaze i sve bitno događa se na glavnom trgu. Uključujući i tri stare gospođe koje znaju sve lokalne tračeve. Zanimljivo je koliko je serija lišena spomena rase – ipak se radi o američkom jugu – konkretan primjer, od te tri starije gospođe jedna je crnkinja, a ima skoro dovoljno godina da je u mladosti robovala berući pamuk gospođi koja sjedi do nje.

Da, puno je klišeja i puno je standardnog “will they – won’t they” zavlačenja i ljubavnih trokuta, ponekad i netrpljivih, ali ponekad bude iskreno dobro, ili barem simpatično. Najveći je problem što bi ih se vrlo lako moglo riješiti, ne toliko uz malo truda, već samo uz malo volje. Naravno, to se neće dogoditi zbog svih gore navedenih razloga, ali jebemumater ta kombinacija nade u činjenicu da će prevladati zadane klišeje i samih tih lakogutljivih lijepo upakiranih klišeja me i dovela do situacije na gornjoj slici.

Najgore (ili zapravo, dobro je) od svega je činjenica da nisam imao gdje nastaviti gledati dalje od prve sezone. Prerano je da bi epziode bile dostupne na Netflixu, a na Huluu je dostupan samo srednji (WTF) dio druge sezone. Ne niti samo zadnjih par epizoda, naravno, ne cijela sezona, već samo srednji dio. Iritantna je to pojava koja nije vezana samo za Hart of Dixie, već je takva situacija sa dosta aktualnih serija na Huluu što je često frustrirajuće, no sam Hulu nije za to kriv, već ugovori s mrežama. S druge strane, to je i dobro, jer znači da ću drugu sezonu vjerojatno pogledati tek sljedeće ljeto istim tempom.

Oglasi